logo mob crni

logo crni

logo crni

T Logo 3c p DE

logo najbolji prijatelj festivala magenta 04

Newsletter subscription

 

Blog mladih filmofila

Kritike i opažanja mladih filmofila
Arman Fatić has not set their biography yet

Život je truba: glazbeno-filmska disharmonija

Redatelj Antonio Nuić okupio je veliku glumačku postavu u svom novom filmu Život je truba. Udaljavanjem od tematike svojih prethodnih filmova Sve džaba i Kenjac, spremio je jednostavnu obiteljsku dramu.

Život je truba prati mladi bračni par, Borisa (Bojan Navojec) i Anu (Iva Babić) u čiji život (i stan) se useljava Borisova majka Klara (Mirela Brekalo). Klara je devastirana sumnjom da njezin muž Zdravko (Zlatko Vitez) ima izvanbračnog sina Piku (Filip Križan). Kako bi obiteljska drama dostigla svoj vrhunac, muzičar Boris mora pronaći običan posao, njegova žena Ana je trudna, a njegov brat Dragec (Goran Navojec) je kockar koji duguje Piki poveću novčanu sumu.

Dramu krase predivni kadrovi Zagreba, uvid u intimni prostor vjenčanja te dočeka Božića, kao i glazbena podloga koju je očito birao istinski ljubitelj glazbe. No Život je truba svojim sadržajem zasigurno bi mnogo bolje funkcionirao u formatu televizijske serije: devedesetak minuta nažalost nije bilo dovoljno za saživiti se s Nuićevim očito simpatičnim likovima, kao ni osjetiti njihove istinske emocije, koje ostaju nedorečene.

Život je truba sjajno je koncipirana priča koja je imala visok potencijal sa svojom realističkom dramom svakodnevnih situacija, umjerenom emotivnošću i simpatičnim likovima koji traže da ih gledatelj zavoli. Nažalost, taj potencijal nije ostvaren, pa pred nama, nažalost, ostaje nedovršena gomila sjajnih namjera.

Share this article:

97 Hits

Oslobođenje Skoplja: sjajna povijesna drama

Oslobođenje Skoplja, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Dramski tekst prilagodio je redateljski duo, otac i sin Rade i Danilo Šerbedžija.

Radnju filma pratimo iz pozicije dječaka Zorana (David Todorovski) u realističkim uprizorenjima Drugog svjetskog rata. Zoran nam daje prikaz cjelokupnog društva okupiranog Skoplja. Njegovim očima gledamo nacističke akcije deportacije židovskih stanovnika, malobrojne snage otpora, svakodnevni život na ulicama, a posebna se pažnja posvećuje stanju prosječne obitelji. 

Drama o propadanju obitelji tijekom rata počinje kada Zoranova majka Lica (Lucija Šerbedžija) zbog niza životnih neprilika počinje raditi kao kućna pomoćnica visokopozicioniranog nacističkog vojnika Hansa (Mikko Nousiainen). Licin muž na ratištu je s partizanima, njezin zet Gjorgija (Rade Šerbedžija) nakon premlaćivanja ostaje hendikepiran, a tu je još i bolesna baka koja gubi svijest o stvarnosti. Vrhunac drame dostiže se razvojem afekcija Hansa i Lice.

Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, film je iznimno snažan i u drugim segmentima, posebice kamerom. Likovi su unutar kadra pozicionirani tako da su lijevo centrirani pozitivci, dok su desno smješteni negativci. Kolor paleta se mijenja od izrazito hladnih boja u kojima se odvijaju scene nacističke brutalnosti pa do zasićenih toplih boja u sekvencama Zoranovih snova. Kostimografija i scenografija, besprijekorno urađene, dodaju jedinstveno realitičnu notu vremena u filmu.

Oslobođenje Skoplja besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja.


Share this article:

79 Hits

Kad je Marnie bila ovdje: Fantazijski odlomak iz života mlade Marnie

Nakon godina rada u odjelu za animaciju Studija Ghibli te redateljskog prvenca The Secret World of Arrietty (2010), Hiromasa Yonebayashi piše i režira Kad je Marnie bila ovdje, priču o mladoj introvertnoj djevojci iz naslova koja je proživjela poprilično teško djetinjstvo. Radnja počinje dolaskom djevojke Anne na spokojno seosko mjesto kod obiteljskih prijatelja. Istražujući novu okolinu, Anna otkriva oronulu vilu koja zrači mističnim duhom prošlosti te njezinu mladu vlasnicu Marnie. Svijet fantazije, prepoznatljiv za filmove studija Ghibli, ubrzo se krene razvijati oko Anne i njezine nove prijateljice.

Yonebayashi cjelokupno iskustvo prethodnih filmova na kojima je radio usmjerava na izgradnju realističnih likova koji bivaju uvučeni u svijet fantazije. Posljedica ovog pristupa je animirani film za djecu s dubinski razrađenim protagonistima. Ponašanje Marnie i Anne u potpunosti je uvjerljivo, njihovi dijalozi zabavni i opuštajući pa se samim time i napredak radnje odvija spontano. Ono što zaslužuje posebnu pohvalu je duboka razvijenost emocija koje iskazuje glavni lik, što je prikazano toliko uvjerljivo da ih gledatelj i sam može osjetiti. Glatkim stilom animacije kojim se pozadina i likovi stapaju u jedinstvenu cjelinu i kvalitetno promišljenim odabirom svjetlijih boja uspješno je prenesen duh priče. Bogatstvo detalja pomaže u izgradnji magične atmosfere s kojom se jednostavno saživiti. Glazbena pozadina skladno korespondira s ostalim segmentima filma te naglašava mistične elemente priče.

Sve u svemu sklad glazbe, animacije, detaljno razvijenih likova te fantastično-pustolovne priče naprosto poziva na gledanje Yonebayashijeva filma. Kad je Marnie bila ovdje jedan je od najljepših naslova studija Ghibli, koji će zadugo ostati poseban, kako zbog ozračja tako i samog dramskog zapleta.

Share this article:

61 Hits

Narodni heroj Ljiljan Vidić: Drugovi i drugarice, nasmijmo se do suza!

Ivan-Goran Vitez, publici najpoznatiji po svom redateljskom prvijencu Šuma summarum (2010) te serijama Bitange i princeze i Zakon!, svojim novim filmom Narodni heroj Ljiljan Vidić (2015) na regionalnu filmsku scenu donosi nešto istinski jedinstveno – sjajnu parodiju partizanskih filmova, začinjenu svojim prepoznatljivim humorom.

Premisa Narodnog heroja ne odstupa mnogo od narativa klasičnih partizanskih ​filmova, no scenarist Zoran Lazić u recept partizanskog filma ubacuje humorističnu notu sadašnjosti, što ovaj film čini jedinstvenim. Pored ismijavanja nacista, nacionalista i partizana, autori na zub uzimaju konzumerizam (dućan Heil Katze, Mile Kekin kao bankomat) i društvene stereotipe (feminizam, vegetarijanstvo, hipsteri). Film je pun dobro promišljenih detalja, a svaka scena, kao i svaki dijalog, kriju nešto novo i duhovito.

Mada se na prvu doima da je namjenjen široj publici, za razumijevanje je potrebno poprilično poznavanje povijest,i filma i pop-kulture. No široki spektar parodiranih tema, koji sežu daleko izvan okvira politike ili filma, razlikuju ga od klasičnih američkih parodija Davida Zuckera, Jasona Friedberga i Aaron Seltzera.

Narodni heroj Ljiljan Vidić dosta je pametna komedija, koja paralelnom analizom 1940-ih i današnjice kritizira društvo te kao cilj ima potaknuti gledatelja da detaljnije propita događaje koji ga okružuju. No potrebno ga je pogledati barem dvaput kako bi ga se moglo istinski cijeniti.

Share this article:

72 Hits

„Sve što dolazi" – intenzivna priča o životu u današnjem društvu

Sve što dolazi najnoviji je rad Mije Hansen-Løve, publici poznatoj po filmovima Otac moje djece (2009), Zbogom, prva ljubavi (2011) i Raj (2014). Tema njezinog novog filma je bivanje individue u društvu.

Film prati Nathalie Chazeaux (Isabelle Huppert) profesoricu filozofije u srednjoj školi. U njezinoj prošlosti su mladost, prosvjedi, buntovničke ideje i revolucionarna pisanja. Njezin trenutačni život sveden je na ulogu žene preko koje se drugi ostvaruju. Njezino istinsko Ja gubi se pod nizom maski koje joj društvo dodjeljuje. Ona je žena, kći, majka, profesorica, sve to samo ne istinska Ona – nit sa stvarnošću sadašnjice za nju je izgubljena baš poput njene filozofske karijere.

Hansen-Løve zadire duboko u najintimnije pore društva pritom vršeći suptilnu kritiku. Likovi u filmu su detaljno razrađeni, vjerodostojno oslikavaju svakodnevnicu, a sama priča je nepredvidiva i intenzivna. Ovdje se krije manja mana filma – prenatrpanost situacijama. Neke scene doimaju se suvišnima zbog njihove nedorečenosti, dok se na momente osjeća i repetativnost radnje. Rješavanjem ovih scena oduzelo bi se nešto od anksioznosti, dok sami likovi ne bi izgubili mnogo u svojoj izgradnji.

Sve što dolazi je delikatan film, namijenjen zahtjevnijoj publici, koji za cilj ima podsjetiti gledatelje da je na društvo u kojem živimo potrebno još mnogo raditi.

Share this article:

336 Hits
image

Venues

14 Festival venues

More
predsjednica

Min kulture logo

GRAD PULA LOGO

zupanijodjelzakulturu
 CROATIAOSIGURANJE