Film Zagrebačke priče vol. 3 premijerno će biti prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Puli. Zagrebačke priče vol. 3 je nastavak omnibus filmova Zagrebačke priče vol.1 i Zagrebačke priče vol.2., a ovo je treći nastavak koji će biti prikazan na Pulskom filmskom festivalu. Producent Boris T. Matić za portal Scena.hr otkrio je svoja očekivanja na filmskom festivalu, kako je bilo na snimanju te hoće li biti novih nastavaka.

Scena: Film će biti prikazan na 62. Pulskom filmskom festivalu. Kakva su očekivanja?
Očekujemo da će Arena biti puna i da će publika, kao i do sada, jako lijepo reagirati na naše priče koje su u ovom svom nastavku za temu imale praznika, odnosno blagdane…

Scena: Zašto je ovaj festival u Puli važan za hrvatski film?
Zato što je to jedan od najstarijih festivala u Europi i što je nevjerojatan osjećaj svoj uradak prikazati pred mnogobrojnom publikom na, po meni, najljepšem kinu na svijetu – iako prema onome što sam ja vidio, a vidio sam ih dosta… Naravno da je to i mjesto na kojem se najčešće čuju prvi komentari za film, pa je to jako bitno i autorima i producentima. I na kraju, u posljednjih nekoliko godina, organizatori festivala dovode strane goste, predstavnike festivala, kritičare, pa se nadamo da je Pula postala i dobra platforma za promociju hrvatskog filma.

Scena: Kako su Zagrebačke priče 3 nastale?
Kao i prethodna dva filma prije, Propeler Film je raspisao natječaj na koji se javilo preko 90 autora sa svojim djelima. Od svih prijava, mi smo izabrali njih šest, tako da imamo šest kratkih filmova različitih autora. Tu je Ivan Salaj čije radove nismo vidjeli gotovo dvadeset godina, Vlatka Vorkapić – redateljica hita Sonja i bik, Petar Orešković kojeg pulska publika zna po 3 D filmu Simon Čudotvorac, Matija Vukšić, koji ima u Glavnom programu film Djeca tranzicije, Danilo Šerbedžija, redatelj filma 72 dana i na kraju je i Radislav Jovanov Gonzo koji je imao svoju priču i u prethodnom izdanju Zagrebačkih priča.

Scena: Je li bilo nekih zanimljivih situacija na snimanju?
Bilo je dosta zanimljivih situacija. Kod snimanja svakog od kratkih filmova, ali teško da mogu nešto izdvojiti jer se radi o šest različitih priča.
Scena: Koja je posebnost Zagrebačkih priča i hoće li biti nastavka? Za Zagrebačke priče ja često znam reći da je to projekt, a ne klasični film. Posebne su po tome jer je ovo jedinstven način proizvodnje i otvara mogućnost autorima da njihove kratke filmove publika može vidjeti na velikom platnu i u redovnoj kino distribuciji, a ne samo na festivalima – kako je to inače slučaj s drugim kratkim filmovima. Također, cjelokupni film prikazujemo i na VOD platformama, a uskoro će i na nacionalnoj televiziji biti prikazana oba prethodna dijela Zagrebačkih priča. Posebne su i po tome što smo kroz dosadašnja tri izdanja radili s 30-ak različitih autora i preko 100 filmskih radnika i snimanje svakog kratkog filma nosi svoje izazove. Često je teže organizirati snimanje Zagrebačkih priča jer se radi o različitim autorima, različitim lokacijama, konceptima, nego snimiti ‘običan’ cjelovečernji igrani film, ali nas taj projekt uvijek iznova veseli. Što se tiče nastavaka, naša intimna želja je da snimimo ukupno pet Zagrebačkih priča i ja se nadam da će to tako i biti i vjerujem da ćemo ponovno za dvije godine imati priliku Zagrebačke priče vol. 4 predstaviti pulskoj i ostaloj publici.