Bruno Kragić (Split, 1973.) diplomirao je komparativnu književnost i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je doktorirao iz filmologije. Radi u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, trenutačno kao ravnatelj. Bio je suurednik Filmskog leksikona (2003.) i glavni urednik časopisa Hrvatski filmski ljetopis (2005. – 2010.). Od 2007. predaje povijest i estetiku filma na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Bio je predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara (2008. – 2013.), a sada je predsjednik savjeta Škole medijske kulture dr. Ante Peterlić. Uz više od tisuću enciklopedijskih članaka objavio je i oko 150 filmskih kritika, osvrta, eseja i studija.

Labina Mitevska započela je glumačku karijeru 1993. godine, kao tinejdžerica, ulogom Zamire u filmu Prije kiše Milča Mančevskog, nagrađenog Zlatnim lavom. Godine 1996. započela je uspješnu suradnju s Michaelom Winterbottomom. Nakon Dobro došli u Sarajevo zajedno rade na filmu Želim te. Zahvaljujući tim postignućima uvrštena je u program Shooting Stars na Berlinaleu 1998. godine. Godine 2001. sa sestrom Teonom i bratom Vukom osniva produkcijsku kuću Sestre i brat Mitevski. Njihov prvi koprodukcijski film Sieranevada redatelja Cristija Puiuja premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2016. godine. Godine 2013. odabrana je za sudjelovanje u programu Producenti u pokretu Filmskog festivala u Cannesu.

Hrvoje Mršić (Zagreb, 1977.) montažom se počeo baviti 1994. godine. Otad je montirao devet dugometražnih igranih filmova – Put lubenica, Metastaze, Duh babe Ilonke, Pismo ćaći, Ljudožder vegetarijanac, Kauboji, Trebalo bi prošetati psa, Imena Višnje, Ispod mosta, među stijenama – te više desetaka dokumentarnih filmova. Radi kao stručni suradnik na radionici za dokumentarni film na Školi medijske kulture dr. Ante Peterlić. Dobitnik je dviju Zlatnih arena za najbolju montažu na Pulskom filmskom festivalu 2012. godine (Pismo ćaći) i 2015. godine (Imena višnje) te triju nagrada za najboljeg montažera na Danima hrvatskog filma 2007., 2008., i 2009. godine.

Donald K. Ranvaud (Firenca, 1953.) potpisuje produkciju brojnih filmova nominiranih za Oskara, uključujući Brižnog vrtlara (2005), Božji grad (2002), Glavni kolodvor (1998) i Zbogom moja konkubino (1993). Od 1976. do 1988. predaje na Sveučilištu Warwick, Sveučilištu East Anglia i Collegeu South Wales. U tom razdoblju radi i kao slobodni novinar za Sight and Sound, The Guardian, Cahiers du cinema, itd. Osniva časopis Framework koji uređuje do 1988. godine. Objavio je nekoliko knjiga o talijanskom filmu te režira dokumentarce. 1988. u suradnji s R. Goddardom osniva Europski fond za razvoj scenarija u okviru programa MEDIA. Radi kao producent i menadžer za prodaju u produkcijskim kućama Videofilmes, Bouquet Multimedia i Sogepaq te pomaže pri uspostavi tvrtke Wild Bunch. Ambasador je latinoameričkog filma. Uz rad u produkciji, radi i za Svjetsku banku.

Sanja Vejnović (1961., Zagreb) završila je Kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Prve glumačke korake započinje s trinaest godina kada tumači jednu od glavnih uloga u TV filmu Dugo putovanje u bijelo. Do danas je glumila u više od trideset igranih filmova i serija, uglavnom glavne uloge: Banović Strahinja, Varljivo leto, Visoki napon, Sto minuta Slave itd. Producirala je pet dugometražnih igranih filmova. Osnivačica je prve glumačke agencije u Hrvatskoj, Kvadar i producentske kuće Fos Film.