Branka Benčić, kustosica i umjetnička direktorica Apoteke – prostora za suvremenu umjetnost u Vodnjanu, jučer je otvorila 15. izdanje izložbe CINEMANIAC – Misliti film u okviru popratnog programa Pulskog filmskog festivala. Radi se o drugom festivalskom izdanju koje organizira Apoteka, dijelom izložbeni prostor, mjesto okupljanja i realizacije programa različitog formata, a dijelom atelje umjetnika Matije Debeljuha.
Nakon vrlo kratkog uvoda i prepuštanja riječi Hrvoju Pukšecu, članu festivalskog Umjetničkog savjeta koji je izrazio zadovoljstvo dugogodišnjom suradnjom i izborom umjetničkih radova koji su drugačiji - vezani uz film, naročito arthouse, ali ne računaju na kino distribuciju i funkcioniraju po drugom ključu - Benčić se vratila postavu izložbe objašnjavajući kako je strukturirana po principu tri odvojena black boxa koja simuliraju iskustvo gledanja filma u kinu. Nadalje, iako se koncept CINEMANIACA i inače temelji na promišljanju odnosa filma, pokretnih slika i likovnih umjetnosti, ovogodišnji program naziva FORUM bavi se onime što Benčić navodi pod ustaljenim nazivima ''post film'', ''izložbeni film'', ''treći film'' ili ''film umjetnika'', predstavivši pritom The Right, rad Assafa Grubera, izraelskog umjetnika s berlinskom adresom, te The Nation Loves It i Tear Down and Rebuild Jasmine Cibic, slovenske umjetnice koja živi i radi u Londonu. Naglasila je kako se ovdje radi o filmovima koji se ne bave samo arhitekturom u javnom prostoru (Cibic) i odnosom privatnog i javnog (Gruber), već i diskurzivnim prostorom, prostorom javnosti, institucijama, institucionalnim politikama, ali i življenim praksama s čime se, pozdravivši nazočne, složio i Assaf Gruber. Cibic, primjerice, kroz četiri ženska lika koji predstavljaju Majku Državu (graditeljica nacionalnog identiteta, pragmatičarka, konzervatorica i umjetnica/arhitektica) u maniri političkog sastanka ili konferencije propituje njene pregovaračke pozicije koji su zapravo cut-upovi, odnosno kolaži govora Mussolinija, Tita, Ronalda Reagana i drugih političara. Rad Jasmine Cibic u tom je smislu jednako vizualan (kostimografija, scenografija), likovan, kao i teatarski (dramski tekst). Gruber je, s druge strane, stvorio lik umirovljenice Anne Pirsch koja je 35 radnih godina provela u Galeriji starih majstora u Dresdenu kao čuvarica, te piše zamolbu za volontiranjem direktoru poljskog muzeja Muzeum Sztuki u Łodzu kako bi mogla provoditi vrijeme u prostoru koji sadrži radove grupe ''a.r.'', poljske povijesne avangardne skupine s utopijskim idealima. Gruberov je lik dojmljiv, pomalo sličan sredovječnoj kućepaziteljici Renée koja, sasvim neočekivano, pasionirano čita Hegela, Pascala i Tolstoja u romanu Muriel Barbery ''Elegancija ježa'', ili, pak čuvaru bečkog Kunsthistorisches Museuma iz filma Jema Cohena ''Museum Hours''. Njezina potreba za pravom društvenom promjenom, rečenice poput ''Uživam maštati kako živim kao skulptura, bez nametnutih ograničenja'' i žudnja za utopijskim idealima povijesnih avangardi, sa željom za ''zajedničkim načinima gledanja i stvaranjem vlastitog jezika'' dirljiva je, utopijska i nužna.
Izložba ostaje otvorena do 16. srpnja, odnosno do kraja festivala.
Fotografije s otvorenja pogledajte OVDJE.
