Blog mladih filmofila

U sklopu Pulskog filmskog festivala premijerno je prikazano Ministarstvo ljubavi dramaturga, scenarista i redatelja Pave Marinkovića. Surađivao je na filmu Trešeta (2006) kao koredatelj, a njegov dugometražni prvijenac Ljubavni život domobrana (2009) nagrađen je trima Zlatnim Arenama.

Inspiraciju za ovu komediju pronašao je u izmjeni obiteljskog zakona, kojim je udovicama hrvatskih branitelja zabranjeno da primaju penziju svog supruga ako žive u izvanbračnoj zajednici duže od tri godine. Protagonist filma je nezaposleni biolog Krešo (Stjepan Perić) koji je dobio posao inspektora u državnoj službi. U timu s kolegom (Dražen Kühn) treba otkrivati udovice koje "varaju na penzijama" na području Šibensko-kninske županije, što ih dovodi do niza komičnih (ne)prilika. No, na tom putu likovi se nađu u moralno upitnim situacijama: s jedne strane imamo udovice za koje se može reći da krše zakon, dok s druge imamo dvojicu inspektora koji za svaku uhvaćenu udovicu dobivaju stimulaciju i mogućnost za napredovanjem.

Film gledatelju daje na izbor koga će izabrati kao negativnu stranu, a koga kao pozitivnu. Među udovicama postoji i jedna udovica homoseksualne orijentacije, čime uviđamo da Marinković čak ne pokušava stereotipno prikazati žene na tom području. Izabrana lokacija snimanja je izuzetno privlačna i prilagodljiva kameri. U nekim situacijama je kamera to potpuno iskoristila, dok u nekima nije.

Udovice u filmu nisu u prvom planu, no postavlja se pitanje treba li takve osobe osuđivati? Može li ljubav biti iznad zakona? Što na kraju pobjeđuje – zakon ili ljubav? Marinković otvara raspravu o ovim zanimljivim i osjetljivim temama, no ipak se na kraju priklanja jednoj strani.

Nakon što je prikazan na festivalima u Berlinu i Beogradu, gdje je osvojio i nagrade, ​S one strane Zrinka Ogreste imala je priliku vidjeti i publika 63. Pulskog filmskog festivala. Riječ je o psihološkoj drami, koja je nastala u koprodukciji Hrvatske i Srbije, što je i sam redatelj istaknuo kao važno, jer se film bavi posljedicama Domovinskog rata.

Radnja se odvija u Zagrebu, gradu u koji su prije 20 godina iz Siska prebjegli Vesna (Ksenija Marinković) i njezina djeca. Vesna vodi prilično normalan život, radi kao medicinska sestra, njezin sin Vladimir (Robert Budak) je oženjen, a kći Jadranka (Tihana Lazović) je zaručena. No, jednim pozivom sustiže ih prošlost. Žarko (Lazar Ristovski), Vesnin muž i bivši oficir JNA, zbog ratnih zločina u Bosni odležao je neko vrijeme u Haagu. Nazivajući je svakodnevno na telefon, on se kao duh iz prošlosti vraća u njezin život. Ona i djeca su svih godina pokušavali negirati njegovu ulogu i postojanje. No, grijesi iz prošlosti nisu sustizali samo njega, već su ostavili posljedice i pustili korijenje u cijelu obitelj. Jadranka je završila pravo i u potrazi je za poslom, no čim se otkrije tko joj je otac, njezine šanse za zapošljavanjem sve su manje. Vladimir je pretrpio težak fizički napad kao posljedicu očevih postupaka. Vesna se nalazi pred dvojbom  – treba li vjerovati Žarku ili nastaviti kao i dosad život bez njega, ako je to uopće moguće.

S one strane govori o posljedicama rata, o tuđim grijesima koji mogu opteretiti čitavu obitelj, no povrh svega govori o ljubavi. Stvari koje bismo učinili zbog ljubavi ili osvete voljenih nekada ni ne graniče s normalnošću. Ponekad anksioznoj, čak i trilerskoj atmosferi uvelike pridonosi način snimanja. Kamera koja je stalno iza zavjesa ili stakla ostavlja dojam da likove netko gleda s one strane. Scenografija također pridonosi takvoj atmosferi što se vidi u minimalističkom uređenju seta. Sve to dovodi do neočekivanog obrata, koji ostavlja snažan dojam na publiku. To sve zaokružuje izvrsna gluma Ksenije Marinković, čiji suspregnuti nastup potpuno odgovara liku Vesne, težini i dvojbi s kojima se nosi.